Prostor u kojem živimo nije samo fizički okvir naših svakodnevnih aktivnosti. On je rezultat dugotrajnog odnosa čovjeka prema prirodi, njegovih potreba, znanja, stvaralaštva i načina života. Njegovo oblikovanje i organizacija neposredno utječu na uvjete života, međusobne odnose ljudi i kvalitetu životnog okružja.

Urbanizam, kao disciplina planiranja i usmjeravanja razvoja prostora, ima važnu ulogu u oblikovanju tih odnosa. Njegov značaj ne odnosi se samo na gradove, nego i na sela, manja naselja, njihove dijelove, kao i različite prostorne cjeline i komplekse. Kroz planske odluke određuju se mogućnosti razvoja, način korištenja prostora i odnos prema njegovim prirodnim, kulturno-povijesnim, ambijentalnim i drugim vrijednostima.

Urbanističko planiranje nije samo odgovor na potrebe sadašnjeg vremena. Ono je i odgovornost prema prostoru koji koristimo, vrijednostima koje smo naslijedili i uvjetima života koje ostavljamo budućim generacijama.

U tom kontekstu, zaštita kulturno-povijesnog naslijeđa ne treba se promatrati kao prepreka razvoju niti kao nastojanje da se prostor zaustavi u vremenu. Naprotiv, odgovorno planiranje podrazumijeva prepoznavanje i očuvanje njegovih vrijednosti, uz istovremeno uvažavanje potreba današnjeg života, kreiranje novih sadržaja i stvaranje novih vrijednosti. Očuvanje identiteta prostora i njegovo prilagođavanje životu u suvremenom vremenu procesi su koji se međusobno ne isključuju, nego nadopunjuju.

Povodom Svjetskog dana urbanizma, Zavod za zaštitu spomenika, pri Federalnom ministarstvu kulture i športa, podsjeća na značaj odgovornog i integralnog pristupa planiranju prostora, u kojem se prirodne i kulturne vrijednosti prepoznaju kao važan resurs razvoja i kvalitete života.

Odgovornost prema prostoru ne ogleda se samo u onome što danas gradimo i mijenjamo, nego i u vrijednostima koje čuvamo i mogućnostima koje ostavljamo generacijama koje dolaze.