Ajvatovica zauzima vidno mjesto u mozaiku bosanskohercegovačke duhovnosti, a sačuvala je u sebi predislamsko nematerijalno naslijeđe kroz kult vode, nagovještaj obnavljanja proljeća i magiju plodnosti bilja, stoke i ostalog. Transformirana u islamski ritual, obogaćena mističnom legendom o Ajvaz Dedi, Ajvatovica se već stoljećima održava sedmog ponedjeljka nakon Đurđevdana. Tog dana vjernici  potaknuti dubokim i iskrenim osjećajem zahvalnosti u namjeri da čuvaju uspomenu na Ajvaz-Dedu i dovođenje vode u Prusac posjećuju vrelo i uče dove. Vrelo je nazvano Ajvatovica po Ajvaz-Dedi.

Današnja Ajvatovica se obilježava u vidu manifestacije “Dani Ajvatovice” širom Bosne, a posebno u općinama Srednje Bosne (Gornji Vakuf, Donji Vakuf, Bugojno, Travnik), dok se centralna manifestacija održava u Pruscu.

Sam pohod Ajvatovici podrazumijeva određenu ceremoniju koja se sastoji od nekoliko segmenata vjerskog obreda, formiranja svečane povorke konjanika koja prolazi kroz stijenu i završava zajedničkim obredom klanjanja podne-namaza na otvorenome.