Kulturna dobra nisu samo vrijedni predmeti. Ona su materijalni tragovi ljudskog stvaralaštva, svjedočanstva o prošlim vremenima, ljudima i zajednicama, o njihovim vjerovanjima, znanjima i načinu života. Njihova vrijednost ne ogleda se samo u starosti, rijetkosti ili materijalu od kojeg su izrađena, nego i u značenju koje imaju za kulturu, identitet i pamćenje zajednice kojoj pripadaju.

Nezakonita trgovina kulturnim dobrima predstavlja ozbiljnu prijetnju tim vrijednostima. Krađa, pljačka arheoloških nalazišta, nezakonito iznošenje predmeta iz zemlje i njihova prodaja na tržištu ne znače samo gubitak pojedinačnog predmeta. Često se time nepovratno gube i podaci o njegovom porijeklu, mjestu nastanka i okolnostima u kojima je pronađen ili korišten. Predmet se odvaja od svog izvornog konteksta, a zajednica ostaje bez dijela vlastitog kulturnog pamćenja.

Borba protiv ove pojave ne može biti samo zadatak policije, carinskih i pravosudnih organa ili stručnih institucija. Ona podrazumijeva odgovornost svih – od pojedinca koji pronalazi ili posjeduje predmet kulturne vrijednosti, preko trgovaca, kolekcionara i kupaca, do institucija i država. Prepoznavanje porijekla predmeta, poštivanje propisa, odgovorno postupanje i odbijanje trgovine predmetima sumnjivog porijekla važni su koraci u sprečavanju nezakonitog prometa.

Iako se nezakonita trgovina često odvija daleko od mjesta sa kojeg kulturna dobra potiču, njene posljedice osjećaju se lokalno, u zajednicama koje gube dio svoje baštine, ali i globalno, jer je kulturno naslijeđe dio zajedničkog pamćenja čovječanstva. Zato borba protiv ove pojave zahtijeva saradnju na svim nivoima, razmjenu informacija, međusobno povjerenje i dosljednu primjenu međunarodnih i nacionalnih propisa.

Povodom Međunarodnog dana borbe protiv nezakonite trgovine kulturnim dobrima, Zavod za zaštitu spomenika, pri Federalnom ministarstvu kulture i sporta, podsjeća da zaštita baštine ne završava njenim evidentiranjem, istraživanjem ili fizičkim očuvanjem. Ona podrazumijeva i odgovornost prema njenom porijeklu, značenju i pravu zajednice da je upozna, razumije i prenese budućim generacijama.

Kulturna dobra nisu samo dio prošlosti. Ona su dio identiteta zajednica kojima pripadaju i zajedničke baštine čovječanstva. Odgovornost prema njima ne proizlazi samo iz zakona, nego i iz svijesti o njihovoj vrijednosti i obaveze da ih sačuvamo za generacije koje dolaze.