Kulturna dobra nisu samo vrijedni predmeti. Ona su materijalni tragovi ljudskog stvaralaštva, svjedočanstva o prošlim vremenima, ljudima i zajednicama, o njihovim vjerovanjima, znanjima i načinu života. Njihova vrijednost ne ogleda se samo u starosti, rijetkosti ili materijalu od kojega su izrađena, nego i u značenju koje imaju za kulturu, identitet i pamćenje zajednice kojoj pripadaju.

Nezakonita trgovina kulturnim dobrima predstavlja ozbiljnu prijetnju tim vrijednostima. Krađa, pljačka arheoloških nalazišta, nezakonito iznošenje predmeta iz zemlje i njihova prodaja na tržištu ne znače samo gubitak pojedinačnog predmeta. Često se time nepovratno gube i podaci o njegovom podrijetlu, mjestu nastanka i okolnostima u kojima je pronađen ili korišten. Predmet se odvaja od svog izvornog konteksta, a zajednica ostaje bez dijela vlastitog kulturnog pamćenja.

Borba protiv ove pojave ne može biti samo zadatak policije, carinskih i pravosudnih organa ili stručnih institucija. Ona podrazumijeva odgovornost svih – od pojedinca koji pronalazi ili posjeduje predmet kulturne vrijednosti, preko trgovaca, kolekcionara i kupaca, do institucija i država. Prepoznavanje podrijetla predmeta, poštivanje propisa, odgovorno postupanje i odbijanje trgovine predmetima sumnjivog podrijetla važni su koraci u sprečavanju nezakonitog prometa.

Premda se nezakonita trgovina često odvija daleko od mjesta s kojeg kulturna dobra potječu, njene posljedice osjećaju se lokalno, u zajednicama koje gube dio svoje baštine, ali i globalno, jer je kulturno naslijeđe dio zajedničkog pamćenja čovječanstva. Zato borba protiv ove pojave zahtijeva suradnju na svim razinama, razmjenu informacija, međusobno povjerenje i dosljednu primjenu međunarodnih i nacionalnih propisa.

Povodom Međunarodnog dana borbe protiv nezakonite trgovine kulturnim dobrima, Zavod za zaštitu spomenika, pri Federalnom ministarstvu kulturei sporta, podsjeća da zaštita baštine ne završava njenim evidentiranjem, istraživanjem ili fizičkim očuvanjem. Ona podrazumijeva i odgovornost prema njenom podrijetlu, značenju i pravu zajednice da je upozna, razumije i prenese budućim generacijama.

Kulturna dobra nisu samo dio prošlosti. Ona su dio identiteta zajednica kojima pripadaju i zajedničke baštine čovječanstva. Odgovornost prema njima ne proizlazi samo iz zakona, nego i iz svijesti o njihovoj vrijednosti i obveze da ih sačuvamo za generacije koje dolaze.