U subotu, 30. augusta 2025. godine održana je svečana akademija u čast velikanu hrvatskog glumišta, Ivi Gregureviću. U samom programu nastupilo je oko 50 članova simfonijskog orkestra Hrvatskog narodnog kazališta Osijek, a kroz priču o životu i djelu Ive Gregurevića prisutne je vodio glumački par, Sandra Lončarić i Duško Modrinić.
Na ceremoniji su dodijeljene tri nagrade za veliki doprinos u stvaranju filmske i pozorišne umjetnosti, a ovogodišnji laureati su glumci Goran Višnjić i Igor Galo te pozorišni reditelj Dražen Ferenčina
Tokom programa riječima o Ivi Gregureviću obratili su se su predsjednik Organizacionog odbora Festivala Iljo Benković, posebni izaslanik Vlade Republike Hrvatske, državni sekretar Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Zvonko Milas te ministrica Sanja Vlaisavljević. Ovu najveću kulturnu manifestaciju u Posavini službeno je otvorila zastupnica u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijana Filipović.
Ministrica Vlaisavljević pozdravila je zvanice najavljujući pismo u nepovrat Ivi Gregureviću koje prenosimo u cijelosti:
Dragi uzvanici,
30 godina poslije! Neću vas večeras pozdraviti govorom o Ivi nego ćemo zajedno poslati jedno pismo u nepovrat. Komu? Onomu koji nas trideset godina okuplja. Posljednjih šest je prepustio nama samima da provjeri koliko smo spremni da ga slijedimo. Tipično Ivino, morao je napustiti nas da bi nas iskušao.
Dragi Ivo,
Evo nas poslije tri desetljeća u tvojoj Posavini, a tvoj Iljo kao i prve godine ima tremu. Ove godine možda i više jer je okrugla. Nije bilo lako u teškim vremenima održati ovaj festival, ovu slavu glumi i tebi i nama i uzvišenoj umjetnosti.
Ti bi rekao da „Gluma nije zanimanje, to je način života.“ I baš tako. Gluma nije bila tvoj poziv kao što i ovaj Festival nije tek jedan Iljin projekt nego život hrvatskog filma koji si ostavio kao nepisani imperativ svima oko sebe. Iskreno, broj onih koji slave tvoj način života je sve veći. Mladih je sve više. Nije li to najveća zahvala i pohvala učitelju?
Evo nas danas, spojeni oko jednog mjesta baš kao što bi nam ti i govorio kada si daleke ¢95 pokretao ovaj festival „Umjetnost mora biti most koji spaja ljude!“ I vidi nas danas! Odsvakud ovdje i ne samo sada nego i kada se spusti zastor odlazimo spojeni novim idejama do idućeg Festivala jer „Život je prekratak da bismo ga živjeli površno.“ Evo, ne živimo tvoj film površno, ne propuštamo prigodu da osjetimo ljepotu trenutka, da istinski volimo, učimo i rastemo – jer kako bi ti rekao, samo kada živimo iskreno i duboko, naš život, iako kratak, dobije smisao i ostavlja trag.
I na kraju, šaljemo ti pozdrav u nepovrat znajući da do sitnog detalja znaš što i kako smo pripremili za ovih okruglih 30. Nećemo stati, a tvoj Iljo svake godine mlađi duhom zna da mora dosegnuti vaš zajednički san. Slijedit ćemo ga!
Post scriptum:
Ne zamjeri ako vidiš da smo malo pretjerali s riječima, znamo da to ne voliš, ali ti si kriv! Ostavio si nam toliko toga za uraditi da ne može kraće. U potpisu: svi koji smo večeras ovdje zbog tebe!
