Ganga je seoski polifoni muzičko-poetski oblik koji pripada starom, viševjekovnom tonskom sistemu pentatonici. Nastala je oko 1900. godine u posebnim društvenim i prostornim uslovima stvaranja usmenog kulturnog naslijeđa i gdje je usmena književnost sve donedavno bila glavni oblik duhovnog stvaralaštva. U specifičnim podvrstama, koje se razlikuju od mjesta do mjesta, pojavljuje se na širokom području dinarskog krša i to u seoskim sredinama gdje je stočarstvo bilo jedna od najvažnijih grana poljoprivrede. Sa nekadašnjim seminomadskim načinom života stočara ganga migrirala je i obuhvatala područja koja su bila ucrtana u stočarskim rutama.

Pjevana u desetercu, ganga je zabilježila svaku pojavu i svako zbivanje u društvu svjedočeći kako o nedaćama tako i o lijepim događajima, počesto iznesenim s dozom humora. O porijeklu njenog naziva postoji više teorija i naučnih objašnjenja.

Ganga je zapravo dvopjev pri čemu jedan pjevač započinje i pjeva, dok ga jedan, dva ili više gangaša prate. Gangu jednako izvode muškarci, kao i žene.