Danas je 10. srpnja i ova se srijeda razlikuje od svih prethodnih srijeda jer se približava najtužniji dan u godini, dan kada tišina govori glasnije od svih riječi.
Uoči 11. srpnja, još jedne godišnjice genocida u Srebrenici, Federalno ministarstvo kulture i športa odlučilo je ovaj tužni datum obilježiti prilagođavanjem uobičajene Srijede na Šetalištu kulture ovom tužnom događaju, dajući joj boju kulture sjećanja i odajući počast nevinim žrtvama Srebrenice.
Ovom se prigodom gostima obratila federalna ministrica kulture i športa Sanja Vlaisavljević:
„Drago mi je što smo se okupili ovdje, ispred hrama kulture, ispred našeg Federalnog ministarstva kulture i športa. Ipak, danas nisam sigurna kako mogu izgovoriti ove riječi – sretna ili zadovoljna, u smislu u kojem ih obično koristimo, nisam sigurna koliko će riječi koje ću izgovoriti nalikovati riječima političara i ministara koji obično pred sobom imaju napisane govore. Posebno kada je riječ o komemoracijama. Ovakav govor ne smije se čitati. On se mora kazivati. Jutros sam, putujući na službeni put, vidjela pedesetak lijepih mladih ljudi na biciklima. Zastala sam na trenutak i pomislila – kamo idu po ovoj vrućini? Kako je moje putovanje odmicalo, vidjela sam da se okupljaju iz različitih mjesta i shvatila što je njihovo krajnje odredište i kamo idu… Vraćajući se, pomislila sam da će sutra, nakon više od desetljeća, jedan od tih biciklista biti pokopan sa sedamnaest godina. Sedamnaest… Nije bio ni punoljetan. Oni koji su preživjeli i koji će se okupiti oko njegova mezara najbolje znaju kako se osjećaju. Uvjerena sam da svi mi ovdje nosimo teške i snažne emocije. Emocije su uvijek prisutne, ne samo povodom još jedne godišnjice, još jednog 11. srpnja… Mi koji možemo moramo njegovati kulturu sjećanja. I zato smo danas ovdje. Postoje neki trenuci, neke situacije i prigode kada je naš imperativ da ne smijemo odustati. Mi, Federalno ministarstvo kulture i športa, kao jedna mala obitelj, pokušali smo učiniti da ovaj dan bude dan sjećanja na sve one bebe koje su tek udahnule život, na sve starije osobe, njihove roditelje, braću i sestre koji su otišli, ali i da budemo snaga onima koji su tu… Želimo da znaju da nas imaju, da su u našim srcima i mislima i da će tako uvijek biti. Ne samo na datume obilježavanja, nego tijekom svih dana, mjeseci i godina… Naša je dužnost čuvati njihovo sjećanje“, naglasila je ministrica u emotivnom obraćanju i pozvala goste da minutom šutnje odaju počast onima koji će sutra konačno pronaći mir.
U današnjem programu nastupio je nastavnik klavira Adis Vuga, koji je izveo Bachov Preludij u C-duru, a Mia Soldo, učenica Osnovne glazbene škole Ilidža, izvela je pjesmu „Ruža“ skladateljice Dore Pejačević.
U znak sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, Stela Despotović iz Udruge za afirmaciju baletne umjetnosti i suvremenog plesa „Živimo balet“ predstavila je gostima baletnu izvedbu uz glazbu Frederika Chopina.
Program je završen porukom mira, ljubavi, ali i sjećanja i opomene svim nazočnim i budućim generacijama, uz pjesmu „Samo da rata ne bude“.
Fotogalerija
7 fotografija







