U Ankari je od 26. do 30. listopada 2026. godine održan XX. Kongres turske povijesti na kojem je, s oko 370 znanstvenika iz više od 37 zemalja, sudjelovao Nusret Čolo, savjetnik za kulturno naslijeđe u Sektoru za kulturno-povijesno nasljeđe i znanstveno-istraživački rad Federalnog ministarstva kulture i športa.
Tijekom petodnevnog skupa predstavljena su aktualna istraživanja iz oblasti turske povijesti i historiografije, obuhvaćajući osmansku povijest, povijest Atatürka i Republike Turske, povijest turskih naroda Srednje Azije, kao i svjetsku povijest. Obraćajući se sudionicima na završnoj sjednici, predsjednik Visoke ustanove Atatürk za kulturu, jezik i povijest, prof. dr. Derya Örs, istaknuo je da se značaj XX. Kongresa turske povijesti ne ogleda samo u broju izloženih referata i održanih sesija već, prije svega, u njegovom doprinosu razvoju znanstvene misli. Tom prilgodom naglasio je: „Istinska vrijednost ovog kongresa ogleda se, pored raznovrsnosti tema kojima se bavi, i u njegovoj sposobnosti da otvara nova pitanja, da poznate činjenice preispituje u svjetlu novih izvora te da različite pristupe učini predmetom znanstvene rasprave.“
Predsjednik prof. Örs posebno je ukazao na širinu obrađenih tema, od najstarijih razdoblja povijesti Anadolije do osmanskog i republikanskog razdoblja te na mogućnosti koje umjetna inteligencija i digitalne metode otvaraju za suvremena povijesna istraživanja. Osvrćući se na činjenicu da se održavanje XX. Kongresa turske povijesti podudarilo sa 103. obljetnicom Republike Turske, Örs je istaknuo simbolički značaj ove vremenske podudarnosti, izrazivši istovremeno zadovoljstvo sudjelovanjem mladih istraživača. Govoreći o metodološkim načelima povijesna znanosti, posebice je naglasio važnost istraživanja utemeljenih na povijesnim izvorima i dokumentima, zaključivši: „Povijest je vjerodostojna kada govori jezikom dokumenata, a trajna kada je dokumentima podvrgnuta provjeri.“
Nusret Čolo na Kongresu je održao znanstvenu prezentaciju pod naslovom „Vakufnama i zadužbine Bosanca Atik Ali-paše iz 915/1509. godine“ na temu Atik Ali-paše, istaknutog osmanskog državnika iz vremena sultana Bajezida II., podrijetlom iz Sarajeva. Nakon što je putem devširme uključen u osmanski državni sustav, Atik Ali-paša, poznat i pod nadimkom Hadım, školovao se u Enderunu. Tijekom karijere obavljao je dužnost glavnog age Sultanskog saraja, potom je imenovan za beglerbega Karamanije, a kasnije je stekao i položaj velikog vezira. Središnje mjesto izlaganja zauzela je njegova vakufnama iz 915/1509. godine, čiji se izvorni primjerak čuva u biblioteci Süleymaniye u Istanbulu. Riječ je o izuzetno značajnom povijesnom dokumentu i jedinom poznatom izvoru koji pruža cjelovite i detaljne podatke o njegovim zadužbinama. Posebna pažnja posvećena je vakufskim objektima koje je Atik Ali-paša podigao, prihodima namijenjenim njihovom održavanju te organizaciji i trajnom obavljanju dobrotvornih službi. Analiza dokumenta omogućila je sagledavanje obima njegovih vakufskih aktivnosti, načina upravljanja zadužbinama i njihove društvene uloge u osmanskom društvu.
Znanstveni značaj prezentacije ogleda se i u činjenici da je ova arapska vakufnama prvi put predstavljena međunarodnoj znanstvenoj javnosti, što je izazvalo interes i pozitivne reakcije sudionika Kongresa. Njeno predstavljanje ukazalo je na značaj izvornog arhivskog materijala za nova historiografska istraživanja, posebice u pogledu boljeg poznavanja jednog od istaknutih osmanskih državnika bosanskog podrijetla, kao i njegovog vakufskog i graditeljskog opusa. Ujedno je skrenuta pozornost na vrijednost bosanskohercegovačke povijsti i kulturne baštine te doprinos osobi bosanskog podrijetla širim povijestnim i civilizacijskim tokovima osmanskog razdoblja.
