Ajvatovica zauzima istaknuto mjesto u mozaiku bosanskohercegovačke duhovnosti, a sačuvala je u sebi predislamsku nematerijalnu baštinu kroz kult vode, nagovještaj obnove proljeća i magiju plodnosti bilja, stoke i ostaloga. Preobražena u islamski ritual, obogaćena mističnom legendom o Ajvaz Dedi, Ajvatovica se već stoljećima održava sedmog ponedjeljka nakon Đurđevdana. Toga dana vjernici potaknuti dubokim i iskrenim osjećajem zahvalnosti, u namjeri da čuvaju uspomenu na Ajvaz-Dedu i dovođenje vode u Prusac, posjećuju vrelo i uče dove. Vrelo je nazvano Ajvatovica po Ajvaz-Dedi.
Današnja Ajvatovica obilježava se u vidu manifestacije “Dani Ajvatovice” diljem Bosne, a posebno u općinama Srednje Bosne (Gornji Vakuf, Donji Vakuf, Bugojno, Travnik), dok se središnja manifestacija održava u Pruscu.
Sam pohod Ajvatovici podrazumijeva određenu ceremoniju koja se sastoji od nekoliko segmenata vjerskog obreda, formiranja svečane povorke konjanika koja prolazi kroz stijenu i završava zajedničkim obredom klanjanja podne-namaza na otvorenome.



