Ganga je seoski polifoni glazbeno-pjesnički oblik koji pripada starom, višestoljetnom tonskom sustavu pentatonici. Nastala je oko 1900. godine u posebnim društvenim i prostornim uvjetima stvaranja usmene kulturne baštine, u kojima je usmena književnost sve donedavno bila glavni oblik duhovnog stvaralaštva. U specifičnim podvrstama, koje se razlikuju od mjesta do mjesta, pojavljuje se na širokom području dinarskoga krša, i to u seoskim sredinama u kojima je stočarstvo bilo jedna od najvažnijih grana poljoprivrede. S nekadašnjim seminomadskim načinom života stočara ganga je migrirala i obuhvaćala područja koja su bila ucrtana u stočarskim rutama.
Pjevana u desetercu, ganga je zabilježila svaku pojavu i svako zbivanje u društvu, svjedočeći kako o nedaćama tako i o lijepim događajima, često iznesenim s dozom humora. O podrijetlu njezina naziva postoji više teorija i znanstvenih objašnjenja.
Ganga je zapravo dvopjev, pri čemu jedan pjevač započinje i pjeva, dok ga jedan, dva ili više gangaša prate. Gangu jednako izvode muškarci kao i žene.

