Danas je 10. srpnja i ova je srijeda drugačija od svih prethodno organiziranih jer nam se bliži najtužniji dan u godini, dan kada tišina govori više od svih riječi svijeta…
U susret 11. srpnju – još jednoj godišnjici genocida u Srebrenici, Federalno ministarstvo kulture i športa odlučilo je ovaj tužni datum obilježiti prilagodivši uobičajenu Srijedu na Šetnici kulture prigodi, obojivši je bojom kulture sjećanja i odajući počast nedužnim srebreničkim žrtvama.
Ovom se prigodom gostima obratila federalna ministrica kulture i športa, Sanja Vlaisavljević:
“Sretna sam što smo okupljeni ovdje ispred hrama kulture, ispred našeg Ministarstva kulture i športa. E, danas nisam sigurna koliko tu riječ mogu izgovoriti na onaj način na koji je uobičajeno izgovaramo, nisam sigurna koliko će riječi koje ću izgovoriti sličiti riječima političara, ministara koji uobičajeno imaju napisane govore. Posebice, kada je riječ o komemoracijama. Ovo su govori koji se izgovore, ili ih ne treba ni govoriti. Jutros, idući na jedno službeno putovanje, vidjela sam pedesetak predivnih mladih ljudi na biciklima. Na trenutak sam zastala i pomislila, kamo su oni krenuli po ovoj vrelini? Kako je moj put odmicao dalje, vidjela sam da se nalaze iz mjesta u mjesto i shvatila gdje je zapravo njihovo krajnje odredište i kamo oni odlaze… Vraćajući se, pomislih da će sutra biti ukopan, poslije više desetljeća, jedan tako mlad, sa svojih sedamnaest. Sedamnaest… Ni punoljetan nije bio. Oni koji su preživjeli i koji će se okupiti oko njegova mezara sigurno znaju što osjećaju. Uvjerena sam da i mi svi ovdje imamo teške i snažne emocije. Emocije moramo imati uvijek, ne samo na još jednu godišnjicu, na još jedan 11. 7… Mi koji možemo moramo njegovati kulturu sjećanja. I zato smo danas ovdje. Postoje neki trenutci, neke situacije i prigode kada je to naš imperativ od kojeg se ne smije odustati. Mi, Federalno ministarstvo kulture i športa, kao jedna mala obitelj, nastojali smo da ovaj dan bude dan sjećanja na sve one bebe koje su tek udahnule život, sve one starije, njihove roditelje i braću kojih nema, ali i da budemo snaga onima koji su tu… Da znaju da nas imaju, da su u našim srcima i mislima i uvijek će tako biti. Ne samo na datume obilježavanja, nego kroz dane, mjesece i godine… Naša je dužnost njegovati sjećanje i uspomenu na njih”, naglasila je ministrica u emotivnom govoru, zamolivši prisutne za minutu šutnje kako bi se odala počast onima koji će sutra konačno naći smiraj.
U današnjem programu nastupio je profesor klavira Adis Vuga, koji je izveo Bachov preludij u C-duru, a Mia Soldo, učenica Osnovne glazbene škole Ilidža, izvela je skladbu „Ruža“ skladateljice Dore Pejačević.
U spomen na žrtve genocida u Srebrenici, baletnom izvedbom na glazbu Frédérica Chopina gostima se predstavila Stela Despotović, iz Udruge za afirmaciju baletne umjetnosti i suvremenog plesa “Živimo balet“.
Program je završen porukom mira, ljubavi, ali i sjećanja i opomene za sve sadašnje i buduće naraštaje, pjesmom „Samo da rata ne bude“.
Fotogalerija
7 fotografija







