Ajvatovica zauzima istaknuto mjesto u mozaiku bosanskohercegovačke duhovnosti, a u sebi je sačuvala predislamsku nematerijalnu baštinu kroz kult vode, nagovještaj obnavljanja proljeća i magiju plodnosti bilja, stoke i ostaloga. Transformirana u islamski obred i obogaćena mističnom legendom o Ajvaz-Dedi, Ajvatovica se već stoljećima održava sedmoga ponedjeljka nakon Đurđevdana. Toga dana vjernici, potaknuti dubokim i iskrenim osjećajem zahvalnosti te u namjeri da čuvaju uspomenu na Ajvaz-Dedu i dovođenje vode u Prusac, posjećuju vrelo i uče dove. Vrelo je nazvano Ajvatovica po Ajvaz-Dedi.
Današnja Ajvatovica obilježava se u obliku manifestacije „Dani Ajvatovice“ diljem Bosne, a osobito u općinama srednje Bosne (Gornji Vakuf, Donji Vakuf, Bugojno, Travnik), dok se središnja manifestacija održava u Pruscu.
Sam pohod Ajvatovici podrazumijeva određenu ceremoniju koja se sastoji od nekoliko segmenata vjerskoga obreda, oblikovanja svečane povorke konjanika koja prolazi kroz stijenu i završava zajedničkim obredom klanjanja podne-namaza na otvorenome.

